Italijanski tartuf (Tuber magnatum)
Sistematika:
- Odjel: Ascomycota (Ascomycetes)
- Pododjeljenje: Pezizomycotina (Pesizomycotins)
- Klasa: Pezizomycetes (Pecicomycetes)
- Podrazred: Pezizomycetidae (Pecicomycetes)
- Redoslijed: Pezizales
- Obitelj: Tuberaceae (tartufi)
- Rod: Gomolj (tartuf)
- Vrsta: Tuber magnatum (talijanski tartuf)
Sinonimi:
- Tartuf stvarno bijeli
- Tartuf Pijemont – iz regije Pijemont u sjevernoj Italiji
Italijanski tartuf (lat. Tuber magnatum) gljiva je iz roda tartufa (lat. Tuber) iz porodice tartufa (lat. Tuberaceae).
Plodišta (modificirana apotecija) su pod zemljom, u obliku nepravilnih gomolja, obično veličine 2–12 cm i težine 30–300 g. Ponekad se nađu primjerci teški 1 kg ili više. Površina je neravna, prekrivena tankom baršunastom kožom koja se ne odvaja od pulpe, svijetlo oker ili smeđkaste boje.
Meso je čvrsto, bjelkasto do žuto-sive boje, ponekad s crvenkastom bojom, s bijelim i kremasto smeđim mramornim uzorkom. Okus je ugodan, miris začinjen, podsjeća na sir sa bijelim lukom.
Spore u prahu, žućkasto-smeđe, spore 40 × 35 μm, ovalne, mrežaste.
Italijanski tartuf tvori mikorizu sa hrastom, vrbom i topolom, a nalazi se pod lipom. Raste u listopadnim šumama sa rastresitim vapnenastim tlom na različitim dubinama. Najčešće je u sjeverozapadnoj Italiji (Pijemont) i susjednim regijama Francuske, a nalazi se u Srednjoj Italiji, Srednjoj i Južnoj Francuskoj i drugim regijama južne Evrope.
Sezona: ljeto – zima.
Ove gljive, poput crnog tartufa, beru se uz pomoć mladih svinja ili dresiranih pasa.
Slične vrste: Trojični tartuf (Choiromyces meandriformis) takođe se nalazi u Rusiji, jestiv je, ali se ne cijeni kao pravi tartuf.
Italijanski tartuf – Jestiva gljiva, poslastica. U talijanskoj kuhinji bijeli tartufi koriste se gotovo isključivo sirovi. Naribani na posebnoj ribežu dodaju se umacima, koriste se kao začin za razna jela – rižoto, kajganu itd. Tartufi narezani na tanke šnite dodaju se u salate od mesa i gljiva.
